Alka Vuica — Vjetar — Tekst

Alka VuicaVjetar

Vjetar nosi moje sne
pod tvoje jastuke
i njezno kao da sam zrak
ulazim u tvoje zjenice

Kao ptica ucim letjeti
ucim padati
sve uzalud, na mojoj stanici
netko drag uvijek odlazi

Voljela bih ponekad
kad me stigne stari strah
da me tvoje usne izljube
i da me od svega izlijece
ko dodir svetaca
voljela bih ponekad

Ljubav dodje ko i ti
da me zaboli
sve uzalud, na mojoj stanici
sreca nikada ne silazi