polako zatvaram serjožine oči
u kojima nebeski svod zamjenjuje svijet
da čovjeku duša ne prolupa nosa
jer dušmani ubiše svog boga u njem
tko je to sa tobom
milost ratniku tom
gotivi se bolom pacijent
udijeli mu mir
I coming home
no eno ga opet u sjeni vladara
gdje propušta posljednji voz
his very last chance
nepojmljivo zvuči al ljudi su tuđi
i nitko ne poznaje put
ah kakav grijeh
vrijedi li da budeš
vrijedi li išta što znaš
otkuda to u genu zbilja
ta pretvorba sna u ubogu stvar