Boris Novković — Staklo — Tekst

Boris NovkovićStaklo

Evo skupljam staklo razbijeno
staklo sitno, sjajno, sareno
podsjeca na dane
sto su vec odavno iza nas
na tvoje oci
haljinu tvoju i tvoj glas

I bas sad kad sam mislio
da ipak dalje mogu sam
kud bas sad da se komad taj
duboko zabije u moj dlan

Ako zelis to poludjet cu
i ostavit cu sve
ako zelis to pobjedit cu
jos jednom samog sebe
ucinit cu sve
sto davno trebalo je
jos jednom ti reci volim te

Ove noci sanjam oblake
i u njima kise srebrne
sjaje ko dani
sto su vec odavno iza nas
ko tvoje oci
haljina tvoja i tvoj glas

I bas sad kad sam mislio
da ipak dalje moram sam
kud bas sad da se probudim
i prekinem taj san