Dječaci — Pričaj s njom 1 — Tekstovi pjesama

Dječaci: Pričaj s njom 1

Broj otvaranja: 1921

[Zondo]
onih ledenih dana kad mi sve živo smeta
kad bježim od svijeta jer ga je jezivo gledat
tad sklonim se u stih i rimu
al bi se desilo nekad da nađem skrovište
uz njih di zimu ne osjećam
žena, moja najstarija ovisnost
koliko puta mi je zapalila horizont?
znaš li koliko njih sam zamalo volio?
dugo sam čeko al bi sada govorio….

samo starim, i sjećanja mi nestaju
al ne želim zaboravit, ne želim zaboravit
repam u vjetar, ne želim se zaustavit
jer ne želim zaboravit, ne želim zaboravit
ako si sama, ne želim te sad ostavit
i ne želim zaboravit, ne želim zaboravit
otkad je nestala, ne mogu se viđat s njom
zato ću u pjesmama pričat s njom…

kažu da sam počeo sa 4, al ko će tog se sjetit
alkohol očito mi šteti
al, zvala se Božica, imala je 6
pronašli nas odrasli, ona prima poljupce
odvojili me stoka od nje
ljubio je u wc-u jehovinih svjedoka, o jel?
i ša bi na sve to reko jehova? ma jeboga
a buraz se ljutio jer je njegova cura

i nije da ti cura pripada, al ipak da znaš
nebi to ponovio nikada, brte nikada
da, nabio sam rogove okolo hrpi likova
al tebe ne bi sjebo ponovno, brte nikada
a ne znam dal smijem reć, al kasnije
sreo sam Božicu, izgledala je masnije
i sad sam siguran kužiš, i da se prigoda pruži
ne bi to ponovio nikada
heh

ne mogu pričat s njom
i ne želim pisat ovo
ali nisam dobro
ne mogu se ni viđat s njom
i ne želim pisat ovo
ali nisam dobro

počela škola di nisam znao nikoga
sjeo kao prikovan, bio toliko sam
jer sam opazio – oni se znaju iz vrtića
dok ja sam obilazio bolnice
no tad sam spazio kroz njih sve
duga plava kosa
di je bila ta glava dosad?
Josipa, volio sam stajati kraj nje
jep, znala je zbrajati do 25

pametna, moja kamena simpatija
malo se smijala, ne znam da li je patila
je li bila povučena zbog učenja?
ili nečega drugog? nečega grubog?
ne znam, al sreo sam ju nedavno
hodala je predamnom, i znaš kako je sjebano
to ša sam ugledao?
da se okrenula bi znao
da nije se promjenila ni malo

hej al znaš kako to ide samnom
dječaci uvijek sve vide kasno
i dok sam patio za Josipom
nisam shvatio, neko se još mota posebno
oko mene svakog malog odmora
pa još me stalno obara na pod
a dnevni boravak je skroz do 4
ona i tada me davi i ljubi
pa poleti kad mi se mama pojavi na vratima

i nisam mogao da shvatim zaš ona viče “teta Slavica!”
a mama je sretna ša je napokon s nama
prvi smijeh nakon napornog dana
i nada se da je meni ljepše
a ta lijepa curica mi se smije
i grli nju – “teta Slavica”
a znaš vijesti, rat bjesni po zemlji
i tad su ju stavili na avion za švicarsku

ne mogu pričat s njom
i ne želim pisat ovo
ali nisam dobro
ne mogu se ni viđat s njom
i ne želim pisat ovo
ali nisam dobro

…par godina dalje
imam hrčka i vodim ga van
jer Krcko svaku noć grize rešetke kaveza
il troši zube, il je nesretan kad je sam
pa ga prošetam po livadi tu gdje živim
bijel je ko snijeg, pa ga uvijek vidim
kako traga svugdje lud jer mu se svidio put
…i tada sam vidio nju

lepršava kratka plava slatka haljina
gledam kako šeta, tako lijepa
priđe mi puna sreće pa mi reče
hrčak da je lijep, tad je stao svijet na tren
gledam nju pa Krcka, pa postavim pitanje
nisam znao da si došla iz Švicarske
taj dan sam se zaljubio, a nisam htjeo
taj dan sam ju izgubio, jer nikad ju više nisam sreo
Anamaria

ne mogu pričat s njom
i ne želim pisat ovo
ali nisam dobro
ne mogu se ni viđat s njom
i ne želim pisat ovo
ali nisam dobro


Ocjena: 0.00     Broj glasova: 0