Dobriša Cesarić — Orao u volijeri — Tekstovi pjesama

Učitava se...

Dobriša Cesarić

Orao u volijeri  

To nije stijena sure, slobodne planine, nego nagomilani kamen u kavezu. Ovo je svijet u kome se leprša,a ovaj dan — to nije pravi dan.

On sjedi nepomično, sa suvišnim krilima, i samo spava, spava. Kadikad otvori oči i gleda oblake kako putuju u beskraj. Kadikad — začuvši zov visine —raširi krila, ali ih odmah skupi: zna da će prvim zamahom udariti o žice kojima su mu ukrali život.