Dobriša Cesarić — Što mi je govorio pariski vlak — Tekst

Dobriša CesarićŠto mi je govorio pariski vlak

Zviždukom opet zove vlak:
Jesi li spreman? Jesi li jak?

I nizom prozora mi sija,
Svjetála pun, ko iluzija.

Gledam ga. Sam. Sa licem u tami.
On stoji, dahće, pa me mami:

– Ti si uvijek tu. A teku dani.
Trgni se, otmi, pocigani!

Gle iza moga stakla sjene:
Nove muškarce, neznane žene.

Probij se među ljude te –
Moderna čerga je coupé.

Sve ti već uzeh prijatelje,
Tek ti da ostaneš kod želje?

Uđi već jednom! Što kolebaš?
Ta ti me kao niko trebaš!

Vagonima se mojim kreće
U nove nade, nove sreće,

Šumeća volja moje pare
U mladost vozi sve što stare.

Jer ovdje je život, škrt i tijesan,
Na srcu rano stvara pjijesan.

Odvaži se! Ne prečuj zova
Toliko žuđenih gradóva.

Zar ne čuješ? Ja zovem glasno.
Požuri se! Još nije kasno.

– – – – – – – –
– – – – – – – –

Bez mene kreće vlak što sija
Svjetála pun, ko iluzija.