Dragutin Tadijanović — Kada tišina spava, zlato moje — Tekstovi pjesama

Učitava se...

Dragutin Tadijanović

Kada tišina spava, zlato moje  

Zar si morala, mala željeznice,
Jutros da mi odvezeš moga Javora?
Tko će slušati sa mnom odbijanje crkvenog sata
I tko će sa mnom stajati u mraku ispod jabuke?

Oči sam zaklopio: zrikavac srca šuti.
Utihnulo škripanje lijesa; nebo na livadi leži.
Na tuđem se groblju sagibam,
Tuđu travu nogama gazim, osamljen.

Ruke moje, zapalite mi ponovo petrolejku:
Gledam Njenu praznu postelju.
Koraci bi moji žurno pobjegli od kuće.

A sada, zlato moje, - tišina oko mene spava.
Zar si morala, crna željeznice,
Jutros da mi odvezeš moga Javora?