Enes Kišević — Sijeda djeca — Tekst

Enes KiševićSijeda djeca

Sve sto covjek stvori
to jos se sagraditi moze
ali oni ruse i ono
sto ti si stvorio, Boze.

Podijelili su i Tebe
da lakse vladaju nama.
O, kad bi mogli i zrak bi
sapeli granicama.

Kako je covjek mali
kako zarastao u mrznji,
a grana ruza mirisi
i ruci koja ju skrsi.

Kako plakao nebih
ta puklo bi srce i svecu
kada vidim da Majke na svijet
radjaju sijedu djecu.

Za kakav mir mi je ginut
kad mir oduvijek postoji
on bi se sada cuo
da ne zveckate oruzjem svojim.

Za koju mi zemlju je pasti
kad ja sav pripadam zemlji.
I sve neduzne zrtve
sahranjene su u meni.