Sa ovo malo zemlje, sa ovon šakon zelja,
mogu život proć'.
Uz bocun crnog vina i pjemu mandolina toka' ce me noć,
di čekaš ti.
Dok ležiš poput vina, uz miris robe bile
bez tebe sve bi ovo već odavno k vragu otišlo.
Kad bi se moga' rodit na bilo kojem mistu
opet bi bira' tebe i ovu ljubav istu.
I ove uspomene i tvoju dušu čistu
more, Dalmaciju i pismu splitsku.
S kajićen od tri metra, parangal, mriže bacit'
u zoru ću poć.
Dok ležiš poput vina, uz miris robe bile
bez tebe sve bi ovo već odavno k vragu otišlo.
Kad bi se moga' rodit na bilo kojem mistu
opet bi bira' tebe i ovu ljubav istu.
I ove uspomene i tvoju dušu čistu
more, Dalmaciju i pismu splitsku.
Kornelija, hvala!