Tvrd je orah najtvrđi, zelen orah najluđi,
noć je tako nevina, naša srca nemirna,
a ti malo stariji i u svemu hrabriji,
malo bi nam trebalo...
Krilo bi me taknuo, nebo bi pomaknuo,
žuti mjesec lupao, u glavi zalupulo,
onda bi se tješili da još nismo zgriješili
a malo bi nam trebalo...
Na istoku svitalo, ne bi nas ni pitalo,
vjetrovi zapuhali, narodi se budili,
koljena bi klecala, prva rosa jecala
kad bi me dodirnuo...
O rano rano, idi ranije, ko te poznaje
vodu ne pije,
o rano rano, rano ranije, ko te poljubi
žedan ostaje...
Minus deset na polju, srce traži nevolju,
noć je tako nevina, naša srca nemirna,
koljena bi klecala, prva rosa jecala
kad bi me dodirnuo...
O rano rano, idi ranije, ko te poznaje
vodu ne pije,
o rano rano, rano ranije, ko te poljubi
žedan ostaje...
Šana na na na na ni, šaputali ljiljani
za nas, za nas, za nas...
O rano rano,idi ranije....
Jelena, hvala!