Marko Kljajić — Baranjska elegija — Tekst

Marko KljajićBaranjska elegija

Zemljo moja, beskrajne širine
i dubokih brazda,
moja topla pogačo djetinjstva,
marljivih ljudi i bogatih gazda.

Gledam te kroz prozor daljine
i čežnjom slikam jutra ti u rosi.
Gledam te, što biserje prospe
na baranjske planine
ko cvijeće u kosi, na baranjske planine,
ko cvijeće u kosi.

Sanjam te na vezenom platnu,
na Veliku Gospu dok ponosno glediš
sanjam te međ' Dunavom i Dravom
i čuvam u srcu da mi ne izblijediš,
i čuvam u srcu da mi ne izblijediš!

Zemljo moja, beskrajne širine
i dubokih brazda,
moja topla pogačo djetinjstva,
marljivih ljudi i bogatih gazda.