Nebesa, odozgor rosite — Tekst

Nebesa, odozgor rosite

Ne srdi se, Gospodine, ne spominji se krivnje dovijeka.
Evo, opustošen je grad Svetoga, Sion postade pustinjom:
Jeruzalem je napušten, kuća svetosti tvoje i slave tvoje,
Gdje su te hvalili oci naši.

Sagriješismo i kao čovjek gubav postadosmo,
I popadosmo svi mi kao lišće,
I opačine naše kao vjetar odnesoše nas,
Sakrio si lice svoje od nas, i bacio si nas u ruke
Opačina naših.

Pogledaj, Gospodine, nevolju naroda svoga i pošalji
Koga imaš poslati; pošalji Jaganjca, gospodara zemlje,
Od stijene pustinjske gore kćeri Sionske, da on digne
Jaram ropstva našega.

Utješi se, utješi se narode moj, brzo dolazi spasenje tvoje;
Zašto se žalošću izjedaš, jer ti se bol obnavlja?
Spasit ću te, nemoj se bojati, jer sam ja Gospodin Bog tvoj,
Sveti Izraelov, tvoj Otkupitelj.