O Antifone — Tekst

O Antifone

O Mudrosti, što Svevišnjem iz usta vječnih izvireš,
I s kraja jednog do drugog po cijelom svijetu dopireš
Sve snažno, blago redeći: dođi među nas, uči nas,
Da pravi put nam pokažeš!

O Adonaju, Gospode, što Izraelov vodiš dom, što
Mojsiju ukaza se odjeven plamnom kupinom,
I dade zakon Sinajski: pohiti da nas izbaviš
Božanskom svojom desnicom!

O Istoče, o sjaju svet u svjetlosti vjekovitoj, ti sunce
Pravde istinske: ograni bijedi čovječjoj, što tumara
Po tminama! Prosvijetli sve, što gube se u
Smrtnoj sjeni nemiloj.

O Kralju sviju naroda, kog srdačni im žudi plam,
Od ugla silni kaene, što rajski dom i zemski hram
U jedno spajaš: dođi već i čovjeka, svoj zemljan stvor,
Iz crnog jada spasi sam.

O slavni Jesin korijene, što naroda si barjak svih,
Pred kojim tih će postati i glas sa usta kraljevskih,
Kog molit svi će narodi: ne kasni, dođi izbavi iz
Nevolja nas premnogih.

O divni ključu Davidov i vladaoče roda svog,
Što otvaraš i zatvaraš i nema stvora nikakvog,
Što spriječit bi te mogao: dođi dobrostiv, sužnjeve
Iz mraka vodi tamničkog.

O Emanuele, Spase blag, Zakonošo i Kralju naš,
Ti nado sviju naroda, što milostiv ih izbavljaš:
O dođi sa neba, Gospodine i Bože naš, da spasenje
Nam vječno daš.