Oliver Dragojević — Zelenu granu s tugom žuta voća — Tekst

Oliver DragojevićZelenu granu s tugom žuta voća

Zelenu granu s tugom žuta voća
u kakvom starom Spljetskom perivoju
sanjarim s mirom dok se duša noća
i blaga snova hvata dušu moju

Al' čežnja dršće kao ptiče golo
ko plava pjesma naglo prekinuta
ko neko bljedo i beznadno kolo
ko bosi prosjak na po pusta puta

Sva ljubav moja u sred ceste kisne
moje je srce od sedam komada
pod svakim mačem jedan vrat da vrisne
nad mojim dahom mramorna gromada

Tmurne se misli preska svjetla boje
krvlju..... mozak van da skoči
nad mojim mrakom sjevaju te tvoje
tuđinska ženo, samilosne oči