Rade Šerbedžija — Svakidašnja jadikovka — Tekst

Rade ŠerbedžijaSvakidašnja jadikovka

Kako je teško biti slab
Kako je teško biti sam
I biti star, a biti mlad

I biti slab, i nemoćan
I sam bez igdje ikoga
I nemiran, i očajan

I gaziti po cestama
I biti gažen u blatu
Bez sjaja zvijezde na nebu

Bez sjaja zvijezde udesa
Što sijaše nad kolijevkom
Sa dugama i varkama

O Bože, Bože, sjeti se
Svih obećanja blistavih
Što si ih meni zadao

O Bože, Bože, sjeti se
I ljubav, i pobjede
I lovora, i darova

I znaj da Sin tvoj putuje
Dolinom svijeta turobnom
Po trnju i po kamenju

Od nemila do nedraga
I noge su mu krvave
I srce mu je ranjeno

I kosti su mu umorne
I duša mu je žalosna
I on je sam i napušten

I nema sestre ni brata
I nema oca ni majke
I nema drage ni druga

I nema nigdje nikoga
Do igle drača u srcu
I plamena na rukama

I sam i samcat putuje
Pod zatvorenom plaveti
Pred zamračenom pučinom

I komu da se potuži
Ta njega niko ne sluša
Ni braća koja lutaju

O Bože, zeze tvoja riječ
I tijesno joj je u grlu
I željna je da zavapi

Ta besjeda je lomača
I dužan sam je viknuti
Ili ću glavnjom planuti

Pa nek sam krijes na brdima
Pa nek sam dah u plamenu
Kad nisam krik sa krovova

O Bože, tek da dovrši
Pecalno ovo lutanje
Pod svodom koji ne čuje

Jer meni treba moćna riječ
Jer meni treba odgovor
I ljubav, ili sveta smrt

Gorak je vijenac pelina
Mračan je kalež otrova
Ja vapim žarki ilinstak

Jer mi je mućno biti slab
Jer mi je mućno biti sam
Kad bih mogao biti jak

Kad bih mogao biti drag
No mućno je, najmućnije
Biti već star, a tako mlad