Velimir Ralević — Kad htjede hrast da te uzme — Tekst

Velimir RalevićKad htjede hrast da te uzme

Neki me nemir nosi
Daleko na kraj svijeta
Nebesku plavet krojim
Sunčevim ćutanjem

U tvojoj tršavoj kosi
Planduju ivanjska ljeta
Oprosti – izvini što im
Dosadih sa lutanjem

Zbog tvojih se mirisnih stopa
Po dolinama prosuh
Nespretan smiješan i nizak
Al` k nebu dizah dlan

I zvijezda se dokopah
S ružom u sjenokosu
Sa svima dobar i blizak
A tako tuđ i stran

Kad htjede hrast da te uzme
Vjetar me primi pod svoje
Podivlja u meni sve što
Zadirkuje mjesec krivi

Lako se ne nalaze usne
Za skitničke godine moje
Ja žudim rumeno nešto
Od čega se drukčije živi

Pronaći će me u rosi
Gdje promuko od plača cvjetam
I po nebu krila brojim
Vrelim šaputanjem

Dok u tvojoj tršavoj kosi
Planduju ivanjska ljeta
Oprosti izvini što im
Dosadih sa lutanjem