Vladimir Vidrić — Dvije parije — Tekst

Vladimir VidrićDvije parije

Bilo je tiho, bilo je tužno,
Sunce je palo za gole planine;
Daleko tamo na krvavo nebo
Vihar je vitlo oblačine.

Poljem su išle dvije parije stare
Sumorne, s krpom odijela,
Leđa su njima pognuta bila,
Kosa je bila već bijela.

A bilo je tiho, bilo je tužno,
Vrane se dizale krikom:
Tog dana se prvom svi sljubiše ljudi —
Pred pravdinim spomenikom.