Vladimir Vidrić — Elije Glauko — Tekst

Vladimir VidrićElije Glauko

Broj otvaranja: 3025

Elij Glauko — njegovih imena
Povjesnička ne zna uspomena —
Elij Glauko ima robinjicu,
Plavokosu barbarku, Njemicu.

Elij Glauko - ima vjerovnika,
Senatora starca raskošnika,
I dva crna, neugledna stvora:
Dva trgovca Grka preko mora.

"Prijatelju, daj mi robinjicu,
Rado ću ti vratit obveznicu
I dat ću ti čašu od kristala,
Lukul nema takvoga pokala.

Na njemu su nimfe urezane,
Gdje se plahe po šikari bane.
A po dršku geniji su nagi!
Daj barbarku, pa ga uzmi, dragi!"

"Čuj me! Ako ti je možda žao
Robinjice, što bi meni dao,
Gozbu dajem — dođi danas k meni,
Brzo će te proći čari njeni —"

Vele Grci: "Glauko, nemoj tako!
Ti razmisli trijezno i polako.
Dajder nama svoju robinjicu,
Platit ćemo njemu obveznicu.

Dat ćemo ti mjesto tog pokala
Zlaćan prsten s okom od opala
I tu kesu — metni je u grudi,
Uzmi, Glauko — u zdravlje ti budi!"

Sluša Glauko srca uzrujana:
Barbarka mu ljubav mladih dana —
Važan slučaj! Teško mu je reći,
Teško s' vrča, zlata, nje odreći.

A robinja šuti... Kupci glade brade,
Teško da joj petnaest ljet' imade.
Kao da se boji? — — Nuto plače zloća,
Tare suze s lica — rosu s voća.

Ah, u nje se samo srce cijepa!
Svršila se jedna sanja lijepa!
Elij nema više robinjice,
Plavokose barbarke, Njemice.




Powered by VegCook.net

© 2006-2024 cuspajz.com