Vladimir Vidrić — Poniknuh glavom ponosnom — Tekst

Vladimir VidrićPoniknuh glavom ponosnom

Poniknuh glavom ponosnom
I oborih je nice — —
A teške suze kanuše
Na moje trepavice.
I drščuć skut dohvatih njen
I pritisnuh na usta!
O, moja krasna ljubavi,
O, moja željo pusta?

Gle, grozne suze plačem ja
Od prijegora i boli!
O, moja krasna ljubavi,
Pomiluj me i voli!
I daj mi podaj jakosti
Da živim crne dane,
I da se luda ne latim
I čaše otrovane.

Ti sve si mi oduzela,
I krasne sne i nadu,
A prepuštaš me uboga
I očaju u jadu!
Do srca si me raskrila
I ranila me tamo!
O, moja krasna ljubavi,
Ta gdje si mogla samo?!

Gle, grozne suze plačem ja —
O, sagni se do mene,
I utisni mi cjelov bar
Na rasplakane zjene!
I digni me i vodi me
Gdje sinje nebo plavi,
Dok mine me taj gorki čas
I nađem zaboravi!

O vodi me u divlji lug
I na široko polje,
I pokraj drevnog doma mog
Do crkve bogomolje —
Gdje sve me je ostavilo,
Da pokucam na vratih
Djetinja iluzija
I prvih snova zlatih!