Zdravko Čolić — Anđela — Tekst

Zdravko ČolićAnđela

Anđela... Kraj prozora osvane...
Anđela... I kad ode... Njena sjenka ostane...
Anđela... Ceka nekog kog nije vidjela do sad...

Anđela... Prahom ceznje posuta...
Anđela... Pritajena... i uplasena kao kosuta...
Anđela... Malo pile njeznog perja pred olujom licemjerja...

Na njoj ljetnja haljina bijela...
Po njoj miris pokislih ruza i maja...
Nad njom Vila Jesenja vijenac uplela...
Za njom viju snjegovi dugo... Bez kraja... Bez kraja...

Sve pjesme... Sve arije...
Moj poklon su tek...
Ko pismo pod jastuk njen... Svilen i mek...
I to... To sve... Sve to... U rijec-dvije: O, mila...

Anđela... Sjetna dama pikova...
Anđela... Izgubljeno dijete u vrevi grubih likova...
Anđela... Zavedena stihovima... Izmisljenim ljubavima...

Na njoj tajni pogledi moji...
Po njoj moji poljupci krisom... Posvuda...
Nad njom... Zvijezda ljubavi moje postoji...
Za njom... Moj zivot ko pijan krivuda... zauvijek.

Sve pjesme... Sve arije...
Moj poklon su tek...
Ko pismo pod jastuk njen... Svilen i mek...
I to... To sve... Sve to... U rijec-dvije: O, mila...