Zdravko Čolić — Bembaša — Tekst

Zdravko ČolićBembaša

Ljeto bjese tad duze nego sad...
Il' su dani duzi kad si mlad?
Stari kraj... Prosut caj... I odjednom sjaj...
U tvome oku, kao tamni zad...

Moj je nesudjeni kum dosipao rum
i sve je s uma krenulo niz drum...
Dvoje nas... U taj cas... Cutasmo uglas...
Rijeka misli slila se u sum... Bembase... Bembase...

Onda bjese hlad gusci nego sad...
Il' su sjene gusce kad si mlad?
Ispod njih... Kao stih... Jedan prijekor tih...
Sto tako rijetko dolazim u grad...

Dobar jaran moj... Jasno... Momak tvoj...
Prica stara i mi svi u njoj...
Stari drug... Uzdah dug... I na vodi krug...
Tone sve u pjeni bisernoj... Bembasa... Bembasa...

Zato i postoje ludila, da bi ih pamet osudila...

Sto bas ti? Sto bas ja? Mali grad, sve se zna...
Bas mi... Bas ta... Bembasa...
Sto bas ti? Sto bas ja? Digla se prasina...
Carsija tako sta ne prasta...

Lazi bjehu tad sladje nego sad...
Il' to lakse padne kad si mlad?
On i ti? Ili mi? Proklet broj je tri...
Uvijek je treci naposlijetku gad...

I da susretnem te samo na minuta par...
Jer, cujem kako pricas da sam car...
I da znas... Nisam bas... Jos sam tajno nas...
I sve bih trampio za onaj car... Bembase... Bembase...

Sto bas ti? Sto bas ja? Mali grad, sve se zna...
Bas mi... Bas ta... Bembasa...
Sto bas ti? Sto bas ja? Digla se prasina...
Carsija nikada ne prasta...