Zoran Jelenković — Svjetlo u tami — Tekst

Zoran JelenkovićSvjetlo u tami

Proljeće u meni tamu budi
samo Bog može da nam sudi.
Ptice, slavuji u moje srce nade ulijevaju,
osjećam miris cvijeća u travi.
Čujem leptir nad cvijet slijeće
i nikad ga nikad leptir povrijediti neće
zlato, dragulje ne mogu vidjeti
srcem i rukom njezin lik mogu doživjeti
i drugi život kad budem živjeti
isto ću je voljeti, voljeti

Tamu svoju sam prebolio
Onog trenutka
Kad sam nju zavolio
I drugi život kad budem živio
Znat ću da sam je volio
Da sam je volio

Da li je takva kakvu sam je snio,
Nije bitno kako izgleda
Samo je važno
Što za mene osjeća, osjeća
Svjetlo nije samo pred očima
Razmišljam o njoj i danima i noćima

I drugi život kad budem živjeti
Ipak ću je vidjeti, znam da ću je vidjeti
Boga ću zamoliti, bože ne mogu odoliti
Njeno nježno lice htio bih vidjeti
Nek budemo zajedno pred licem tvojim
Molim se pred bogom, molim se pred tobom
Kad dođemo blizu kraja, kad dođemo blizu raja