Učitava se... |
Gori Ussi Winnetou je neformalna cabaret-rock grupa iz Pule nastala 1986. godine u sklopu multimedijalnog umjetničkog projekta Beesida eli sida. Alter ego benda i gotovo jedini stalni član je vokal i basist Franci Blašković. Uz njega je najčešće Gianfranco Macan (prateći vokal) te supruga i koautorica Arinka Šegando (flauta, klavijature, prateći vokal). Kroz bend je prošlo tridesetak pulskih i riječkih glazbenika.
Gori Ussi Winnetou plijene urnebesnim smislom za humor, sklonošću parodiji, narativnošću, miješanjem jezika, registara i žanrova. Njihove se melodije kreću u neočekivanim pravcima uz nagle promjene ritmova ili začudne kombinacije. Za bend su pisali i autori Drago Orlić, Milan Rakovac i Budimir Žižović. Svoj prvi veći uspjeh Gori Ussi Winnetou je postigao 1986. uglazbivši pjesmu "Addio Pola" Daniela Načinovića. Valja još istaknuti pjesme Mens sana in malvasia istriana, portrete Điđi Anarhišta i Nikoleto - prvi istrijanski traveštit, zabranjivanu Turbo cattolico, peste balcanica, snimljenu s KUD Idijotima te reminiscencije Česta ud mora i Rock in Pula all'Uljanik dancing i dr.
Gori Ussi Winnetou su najjači kad opisuju sjećanja na neka prošla vremena, ratne nedaće, žaljenje za Austrijom i Pulom kao carskom lukom.
S druge strane, snažna je i karnevalska, vitalistička strana koja veliča seksualnost, vino i opijenost Mediteranom koja nadilazi ponekad tragične trenutke iz istarske povijesti. Svoje najvažnije suradnje Franci i Gori Ussi Winnetou imali su s KUD Idijotima, s kojima ih veže i zajednički album Istra ti materina te s autorima iz književnog pokreta FAK s kojima je objavio Merack za FAK.
Nakon te suradnje, Blašković izdaje Etnocid! (Vol. 1) u kojem je preradio domaće pjesme kojima ti pune jaja od kad kapiš da si, pak do smrti, bez mogućnosti da djeluješ na to i Kobra je u brajdi gdje se bavio velikim ličnostima i važnim marginalcima koji su odigrali svoju herojsku ulogu u istarskoj povijesti neovisno o prilikama koje su ih obezvrjeđivale ili slavile.
Od 2005. Gori Ussi Winnetou zajedno s Partijskom ćelijom Opatija kreću u mahnito snimanje albuma "jednom mjesečno". Te su ih godine snimili dvanaest, 2006. osam, 2007. devet, a u 2008. godini deset.
Koncertom u Voloskom u siječnju 2009. godine Franci raspušta grupu te snima pod drugim imenima: Fonja Big Bend, Nja nja Mirko fra Slavko te Rostiglio.
Izvor: wikipedia