Aca IlićRuže dođu, ruže prođu
Umrijet je jednom lakše
nego dovijek umirati
zbog ljubavi jedne davne
kojoj nigdje ne bi ravne
Ruže dođu, ruže prođu
al' ne prođe ljubav stara
poljupci joj slađi bijehu
nego smokve od Mostara
Usred noći lulu palim
na divanu mesto žalim
gde sam jednog divnog sata
strg'o đerdan s njenog vrata
Lulu žarim, ne prija mi
prazan divan dodija mi
al' uz zubor sa drvana
gasne sveća naših dana