AdastraNa rubu ponora
U tišini noći često bih poželio
samo jednu toplu riječ
dok ti samo šutiš
kad me nema ne valja
Kad sam tu
ja sam previše blizu
tada tvoj cijeli svijet
pripada drugima
Sve što imao sam, dao sam ja tebi
sve što voljela si, pružio sam ti
ali ja ovako više volio ne bih
jer mi stojimo na rubu ponora
Samo s tobom ja sam htio proći svijet
tada mislio sam da to je najljepše
a svakim danom sve si dalje bila ti
kad svaki pokret moj ti moraš uliti
Jer mi stojimo na rubu ponora