Adastra — Nabujala rijeka — Tekst

AdastraNabujala rijeka

Ona ustaje u zoru dok još nitko nije budan
Želi ostvariti zacrtani san
Sa svoje dvije male ruke radi od jutra do noći
Skrivajući da je umorna
Za svakog uvijek ima osmijeh ali neda nikom da joj priđe bliže
Nego što im dozvoli
Kad stigne kasno kući iz svijeta se isključi
Počne radit što joj je najmilije

Ne ide to tako lako
To je bol što odmara
To bit će ljubav
Što pleše
U nama

Nek ponese me daleko
Nabujala rijeka

Bila je oštra zima kada sam je prvi puta ugledao
Nova godina je kucala
Pružio ruku da je dotaknem jer toliko je zračila dobrotom
Iz očiju joj sjaj
Toliko dugo sam joj dosađivao da mi je dala mali poljubac da me otjera

Ne ide to tako lako
To je bol što odmara
To bit će ljubav
Što pleše
U nama

Nek ponese me daleko
Nabujala rijeka