Učitava se... |
Protiču mi godine ko rijeka
sve češće me pita stara majka
hoću l' biti momak do vijeka
nije uvijek život kao bajka
Prva mladost odavno je prošla
od godina neću da se krijem
na vjenčanje naše nije došla
pravi razlog reći ne umijem
A sjećam se skupiše se svati
mladu traže ali mlade nema
ludo srce nije moglo znati
svu nesreću što sudbina sprema
A ja sam je optočio zlatom
ja nju zlatom ona mene tugom
darovo joj ljubav nesebično
ona ju je poklonila drugom