Tamo gde si ti, s druge strane grada,
i ja sam sa tobom kao avgustovska noć
što je uspavana, zalivski topla, morem okupana. Gledam kako spavaš, pored očišćene natkasne,
bez sjaja,natrpane našim četkicama,
knjigama, bočicama na mesečini –
kroz slani voćnjak u izmaglici,
ležeći pored tebe posmatram
crveni zalazak sunca kroz ulazna vrata kabine,
uz Mocartov g-mol na kasetofonu
tonem u san uz muziku mora.
Ovo ostrvo Menhetn dovoljno je daleko
od tebe, daleko od mene, a opet blizu:
Čujem te kako dišeš večeras,
i znam da ti je lice na gore okrenuto,
i da polusvetlost traga
za tvojim darežljivim, nežnim usnama
na kojima bol i smeh zajedno spavaju.
Prevela: Marija Rakić-Šaranac