Na visu br'jega stojim i gledam u daljne strane;
Plavo se nebo krije pod tavnim oblaka velom,
Ne može sunce sveto da prodre i da nam grane
I zrakom obasja vrelom...
Pomamni vjetar šiba, paklenom žudnjom kletom
Povija c'jelu goru i strepi grana svaka...
I soko ne može sivi da s' vine gori vrletom -
Brani mu bura jaka...
Al' gle, šta se to tamo kroz oblak tavni sija?!
Gle svjetlosti mila, divna, sv'jetli nam šalje zrak!
U njoj se sivi soko počeo da lagano vija,
Da goni sa nje mrak!
Oj, dođi!... dođi... Zablistaj i nama, svjetlosti mila!
Kroz tavni oblaka veo prožiži moćni sjaj...
Željni smo tebe... željni... Oj širi sveta krila
I sleti u naš kraj...
1889.