Učitava se... |
Oh, kako je ponoć mila,
Kakav duši spokoj stvara!
Sa svjetlošću vječnih sila
Bezbroj zvijezda nebo šara.
Mjesec plavi kô na moru
Sa jedrima šajke one.
Ne prolama pjesma goru;
Sve u slatki sanak tone.
Ja se samcat budan krećem
Kroz dolinu milocvjetnu,
Slušam lahor kako s cvijećem
Razgovara bajku sretnu.
Slušam potok što s' vijuga,
Pa šumeći dolju para;
Slušam slavlja što iz luga
Sa pjesmom mu odgovara.
Slušam šapat gustih grana,
U tišini što odlijeće;
Slušam kako sa svih strana
Pozdravlja me miris-cvijeće.
Divan li si, svijete mili,
Punan li si svetog čara!
Ja se klanjam onoj sili
Što ljepotu ovu stvara.
1888.