Učitava se... |
Naš stari dome, kako si oronô!
Kapije tvoje niko ne otvara,
po njima mirno crv dube i šara -
grize, kô čežnja jedno srce bono.
Evo mi sobe! O duvaru jošte
ikona visi, prašljiva i sama,
i u me gleda i šapće iz rama
o dobu sreće, djetinjstva, milošte.
Ovdje sam prve stihove napisô,
ovdje je s dušom poletila misô
visoko, tamo gdje se istok žari.
Ovdje mi negda bješe raj... A sada?
Na moje srce grobna zemlja pada,
i ja se rušim kô ti, dome stari...