Aleksa Šantić — Rataru — Tekst

Aleksa ŠantićRataru

Broj otvaranja: 313

Očaj teški i gorki teretom grud ti slama,
Niz mrko lice tvoje potokom teče znoj;
Na svakom putu tvome muka te čeka sama
I patnja čitav roj.

A da l' se dade ruža ubrati s vite grane
Prije neg' njenog trnja ne osjetimo bod?
Pregnuća duša krepkih stvaraju vedre dane -
U njima niče plod.

I tebi plod će niknut. Kapljice tvoga znoja
Uzaman neće biti, iz njih niknuti cvijet,
I ti ćeš vesô jednom pozdravljat polja svoja,
I zborat plodak svet.

U Mostaru, 31.3.1890.

Aleksa Šantić




Powered by VegCook.net

© 2006-2018 cuspajz.com