Aleksa Šantić — Tvrda stijena — Tekst

Aleksa ŠantićTvrda stijena

Usred mora nesitoga, gdje vječiti pokret vlada,
U pomami srdžbe ljute nemilosnih gordih vala,
Gdje umorna mnoga šajka sred ponora hladnog pada -
Tu je tvrda st'jena stala.

Ne straši se ona kada na nju gnjevni vali jurnu:
Sokoli se nad njom viju - njeni sinci vjerni, mili!
Snažnijem je krilom brane, kličuć' jasno pjesmu burnu,
Prkoseći morskoj sili.

A spasenja anđ'o blagi nad njom svoja širi krila,
Krijepeć' joj sinke vjerne, sokolove, munje prave!
A slobode pjesmu svetu bijela joj hori vila,
Kiteći je v'jencem slave!

Oj ti tvrda, sveta st'jeno, primi pozdrav srpskog sina!
I dalje mi smjela budi, kad se more na te hiti!
Ta ne boj se, ti si jaka! Bog te gleda sa visina,
Desnicom te moćnom štiti!