Aleksa Šantić — *** (1891) — Tekst

Aleksa Šantić*** (1891)

Pobijeđen moćnom rukom Amonovoga sina,
Nesretni pobježe Darije u dalek Baktrije kraj;
Snuždene vojske pale, ne slavi duša njina
Pobjede zlatni sjaj.

A hrabri Maćedonac, okrunjen vijencem sreće,
U krugu oduševljenja pobjede slavi dan;
Od pjesam' mnogobrojnih burni se odjek kreće,
Hori se njegov stan.

U času gozbe, veselja, tišina nasta nijema,
Visok i snažan stranac pred Silnog pada tron:
"Sveti Amonov sine, Darija više nema,
Sad mrtav leži on.

Udarom jednim samo, udarom mača moga
Protivnik sile tvoje samrtni nađe ad;
Pred tvojim skutom mravak, sine nebeskog boga,
Zasluge čeka sad".

Silniku oko sijevnu, na čelu noć se stvori:
"Zasluge pitaš, je li? O izdajniče klet,
Umri za djelo tako!" I čuj, satrap se smrću mori
Na krstu razapet.

Pred dveri svetog hrama, braćo, iz čistih grudi
Molimo vječne sile - nek čuju one nas,
Nek propast svakom šalju što krvcu brata žudi
Za gnusnu, podlu čas'.