U drugom sam gradu.
Krećem se istim relacijama, istim cestama.
Povremeno povraćam po putu
ledim se pri susretu slijepljenog, pijanog i
sretnog para koji se
skriva pod njegovom kapom.
Oni brzo prolaze i ništa ne percipiraju.
Krv mi je zaleđena, lice ukočeno.
Nismo se poklopili.
Trčim po F-5.
Iznerviran si jer i drugi već pričaju o
mojim koracima.
Cipele mi pucaju.
Ti okrećeš leda.
Nestajanje.
Umnažam vožnje taksijem, mislim da te
nikada više neću doseći, čak i sada
kada sam postala malo druga, malo stara,
nagrižena sumnjama.
Jučer sam možda posustala.
Nadam se da nitko nije vidio da
spavam na okretištu tramvaja,
da namještam satove
po cijelom gradu,
i da popravljam telefonske vodove.
Linija je isključena.
Linija je u kvaru, linija je namjerno prekinuta.