Niko nema ono ča ti daješ
Kamen ti je vičnu krunu spleja
Žarkim suncem more sumpresaješ
Pismom ljude podižeš sa tleja
Za te iman ja najlipše riči
Ča ti ovu pismu mogu tkati
Na svitu nista na tebe ne slici
Dalmacijo, tko će mi te dati
Dalmacijo, zlatna kolaneto
Koju nosim da mi liči grudi
Sve što imaš sve je meni sveto
Tvoje more, kamenje i ljudi
Dalmacijo, nasa od davnina
Digni sidra da bandire viju
Sva od stina i bilih skalina
Dalmacijo kruno kruna sviju
Dok more tvoje valja se i pini
Tebe cilu priliva lipota
Na zlatnom suncu i na misečini
Najlipše nam dajes od života
Dalmacijo, Dalmacijo
Dalmacijo kruno kruna sviju