Vidi san je jučer, kalon prošla je
Dotakle je nisu sve te godine
I u meni je puklo, u ono vrime vratilo
Kada san joj pismon tija reći sve
Virova da ovo prava jubav je
Čvrsta ka i stina, kojoj vrime ništa ne more
Život san potrošija, samo nju san volija
Pola je duše, pola srca uzela
Nikad nisan žalija, u jubav viru gubija
Ona je žena mog života ostala
Donija je s mora vitar do mene
Miris njenog tila ispo haljine
I u meni je puklo, ka da se vrime rasulo