Učitava se... |
Još je tvoja soba topla,
još si najljepša
pržen kesten miriše u njoj
al' u nama neki tužni ljudu caruju
nadaju se sreći najmanjoj
nekad bilo, nikad više
Vrijeme ljubavi
stisni zube i zaboravi
usne i kad ljube, k'o da više ne ljube
poljube, pa ponos izgube.
Znam, džaba ivim, znam
posjedit ću, ostarit ću sam
nigdje nemam nikog svog
živio bi, al' nemam za kog.