Učitava se... |
Nekud putujem bez razloga,
peron prašnjav, nigdje nikoga
jedan kofer težak kameni
jedan pogled plameni.
Jedan grad što nema imena
plava kosa preko ramena
kiša pada, suknja prekratka
čekamo vlak bez povratka
Na zidu, kraj perona,
ti me ljubiš bolje nego ona
u mraku sami na stanici
samo tišina i poljupci, hej
Na zidu kraj perona
tamo iza posljednjeg vagona
slućajno mi smo se sastali
u zoru zauvijek rastali.