Svježinu riječi, čuvstvo jasno
da izgubimo k’o slikar – gledanje,
zar nije isto glumcu glas, kretanje,
ili ljepota – ženi krasnoj.
A ne pokušavaj sačuvati
to što ti darova nebo samo:
mi osuđeni smo – i dobro znamo –
sve rasipati – a ne skupljati.
Odlazi sam, iscjeljuj sljepila,
da spoznaš što su, u času sumnjanja,
zluradost učenika i ruganja,
i ravnodušna gomila.
Preveo: Fikret Cacan