Ana Pejović — Ne odlazi — Tekst

Ana PejovićNe odlazi

ti si savršen izgovor za sve što se ćuti
za ono van jezika

što nema riječi
samo značenja
ono nešto slično vjetru i magli...
nešto poput naježene kože

suludih metafora
i jezivog daha elipsi...
ne odlazi...
nešto između kože i krvi
tvoja tkiva razmnožava
ne odlazi...
ovaj rez u kostima

raspeće oplakuje

priđi ovim zbunjenim stopalima
neko tvoje otiske

prednjim režnjem osluškuje
neko sasvim običan

i lijen za nedovršene
neko pomalo stidan od palanke
i ponosan na hrabrost nepismenih
ne odlazi...
u jednoj priči

pod lijevom lopaticom
rastu nevaljali likovi Bukovskog...
oni su me naučili da volim