Ana Pejović — Poput istorije — Tekst

Ana PejovićPoput istorije

u neke mekše povoje uvijte svoje riječi..
sinoć su ledene kaveze prinosili našim glasovima
i nije padala noć...
teklo je poput istorije naše malo poznavanje
Jezika i ptica...
dok su rimski časovnici mjerili providan mjesec
stizale su vojske i gazile božićnu tišinu...
ne govori tiho o progonima,
nepravdi i siromaštvu,
rijetki su oni koji imaju pravo na riječ...
naša se tišina grli drugim bojama i
onim iza linije što ne zna da je živo...
a Naše je...
krvlju okupano kao Mojkovac,
kao odstupnica za tuđi put
i sopstvenu pogibiju...
kao Razvršje bez ijedne ptice
i jauka Stane Golubove...
kao jutro ustajale magle i
napuštenih Ognjišta,
jutro od Smrti koje se
prije nego počne Dešava...
naše je...
kao vječnost s Orlovog krša,
kao glas vile lovćenske koja budi
usnule mornare
i ona zaboravljena jutra badnja
kojima smo dan Poslije,
kojima smo Pomješani zvukovi vode,
mjesto gdje se sklanjaju zelene sijenke
i rastu simboli našeg obnovljenog neba.