Ana Pejović — Prva pjesma za Antonin osmijeh — Tekst

Ana PejovićPrva pjesma za Antonin osmijeh

ne krivi sebe malena,
reklame nude čelične četke
za dugokose vile i poročne muževe...
Nude i kreme za oblaganje pravog lica,
gelove za stopala beskućnika,
note za polifone parole,
hranu za izgladnjele lutalice,
besplatne brošure za dresiranje viška znanja,
bespovratne kredite za kupovinu knjiga...
narandžaste prsluke za imigrante...
bodljikavu žicu za njihovu djecu,
nove gumene logore za žrtve istine...
Ne krivi sebe malena,
sve ćeš to jeftinije platiti od mene...
i zaspaćeš na nečijoj površini
tek kada se oni koji govore
postide svoje gluposti i zla...
do tada sanjaj malena
one vijugave staze djetinjstva
koje ljekari propisuju
isključivo na recepciji hotela u Virpazaru...
ne znam zbog čega baš tamo...
možda zbog one noći u kojoj sam se borio
da te dostojno oživim,
opjevam i zauvijek ostavim...
nekim drugim bićima,
otpornijim na granice, svice i žice...