U igrama riječi, kad je dodir u pitanju, dva su semantička polja iznimno zanimljiva. Prvo se tiče odnosa značenja pridjeva «taktilno» i «taktično». (Epštejn, 34) Iako istoga korijena, od latinskoga glagola tango, tangere – dodirivati, ticati, «taktilno» nas upućuje na dodir i kontakt, na izravnu komunikaciju koja podrazumijeva osjet dodira. «Taktično», međutim, upućuje na distancu, odvojenost subjekata – od kojih jedan pazi da ne povrijedi drugoga, najčešće u prostoru socijalnih kontakata iz kojih je komunikacija dodirom već izbrisana. «Taktično» ponašanje možemo oprimjeriti situacijom u kojoj susrećete kolegu s posla za kojega znadete da se prošli tjedan rastao, ali to ne spominjete jer ne želite zadirati u «njegovu privatnost».
Da li bi bilo bolje zagrliti ga uz primjerenu psovku o smislu života, to je drugo pitanje. Taktično svakako ne bi bilo.
Druge značenjske bliskosti – ali i nepodudarnosti – proizlaze iz grčkoga korijena u glagolu «hapto» koji može značiti i hvatati, ali ne u smislu dodira koji nam godi, već u smislu uhićenja, odnosno hapšenja. U izrazu «išo u 'aps « i drugim turcizmima odzvanjaju upravo ti semantički prizvuci.
Od svih oblika nasilja, fizičko nasilje nad tijelom ima prvenstvo. Oduzeti nekome pravo raspolaganja vlastitim tijelom (zarobiti, uhapsiti, zatvoriti), fizički maltretirati tijelo drugoga (tortura i mučenje, medicinski eksperimenti, seksualno nasilje), oduzeti drugome život – oduzeti život njegovu tijelu, sve su to izvodi jednog te istog obrasca, neželjenog dodira drugoga tijela. Neželjeni dodir može biti i gužva u tramvaju, nekada je to toliko teško podnijeti da morate izaći na prvoj sljedećoj stanici. Kažnjavanje u obitelji i obrazovnim ustanovama, seksualno uznemiravanje, početne su stepenice toga puta. Ali tijelo pamti sve, reagira na sve, iako u mnogim situacijama nema mogućnosti stvarnog fizičkog otpora.