Antun Gustav Matoš — Bjesomučnik — Tekst

Antun Gustav MatošBjesomučnik

Dru Pišti Posiloviću

Lice tvoje, satkano od duše,
Ko planet sja kad mori ovaj mrak,
A zjene tvoje cjelov blag i drag
Briše suze što me noću guše.

Tiranine, demone, zli duše,
Zaludu gatam čarobni tvoj trag!
Tek znam da sferski glas tvoj, drag i blag,
Teško sni ko harfu s neba čuše.

Oj tko si, što si? Genij moj, himera,
Hermafrodit, muza s Helikona,
Tribada, sukob, inkub il hetera?

Ko se zida motriš me madona,
Mog glada vječni tantalovski kruše,
Ljepoto nijema, tkanje moje duše!