Učitava se... |
Odvajkada na duši mojoj svira
Muzikant satir, golać, parija,
Pa kada svira, ko iz glasovira
Utopija se diže, san, Ikarija.
O kako skladno žicu srca dira
Taj duh sa mržnjom svih barbarija!
Ko rujni zanos orgijskog putira
Do prekogroblja klikće zlatna arija.
Zatvori oči, glavicu nasloni
Na moja prsa, slatko dijete, tako,
I slušaj srce, gdje u ritmu zvoni
Naš lijepi roman burno i polako.
Zatvori oči! Već je došo Orfej,
A za njim mak u cvijetu, ljubav, Morfej.
1909.