Antun Gustav Matoš — Grob Bajadere — Tekst

Antun Gustav MatošGrob Bajadere

Putniče! taj hum bez znaka
Ročište je bijelih vila;
Ova zapuštena raka
Tišti pepeo ljudskih krila.

Kada je na tebi bila,
Zemljo, kao sjenka svaka,
Nisi je ni osjetila
Jer joj noga bješe lahka.

Samo cvrčak, crni majstor,
Cvrčeći prestissimo,
Sad je njojzi kapelmajstor,

Dok na grobu mjesečina
Sitno, pianissimo
Pleše, žuta balerina.