Antun Gustav Matoš — Notturno — Tekst

Antun Gustav MatošNotturno

Mlačna noć; u selu lavež; kasan
Ćuk il netopir;
Ljubav cvieća — miris jak i strasan
Slavi tajni pir.

Sitni cvrčak sjetno cvrči, jasan
Kao srebrn vir;
Težke oči sklapaju se na san,
S neba rosi mir.

S mrkog tornja bat
Broji pospan sat,
Blaga svjetlost sipi sa visina;

Kroz samoću, muk,
Sve je tiši huk:
Željeznicu guta već daljina.