Učitava se... |
Apolon, slušajući skladne zvuke
Takmaca svoga, Marsije plesača,
Nenavidan ko Bog i kivan s bruke
Iz pizme kazni boljega svirača.
O deblo veže umjetnice ruke
Bezazlenoga frigijskoga vrača
I udari ga podmuklo na muke
Lišavajući očiju pjevača.
I rekne smijač: — Zavidniče, Bože,
Tiranstvo tvoje sve na svijetu može:
Pogubiti, pa čak i ljubiti;
No ja što mogu, Bog tek može htjeti
Jer sve da hoće, ne može umrijeti
I kao smrtnik sebe ubiti. —
1914.