Antun Gustav Matoš — Sirotica — Tekst

Antun Gustav MatošSirotica

Pred mračnim hramom mršavo siroče,
Prozeblo, s okom već bez plamena,
Na mrazu zebe: — Smiluj mi se, Oče! —
U ljetnom rupcu oko ramena.

A Bog sa križa kanda sići hoće,
No kip je leden, sav od kamena,
A oči se martiru grozno koče
U agoniji kobnog amena.

Oj, prva muko nepoznate žene,
Ja ne vidjeh te nikad, al su mene
To cijelo veče suze palile —

Te dječje suze, što su, čedo ludo,
Pred mrtvom crkvom, čekajući čudo,
Tvoj šal i moje srce zalile.